INTERVJU: Branislava Antović – Nezadovoljstvo u novinarstvu dovelo me do prave slobode...

INTERVJU: Branislava Antović – Nezadovoljstvo u novinarstvu dovelo me do prave slobode i užitka – blogovanja

0 2356

Generacija smo digitalnog doba kada je svakodnevnica homo sapiensa neraskidiva sa različitim društvenim mrežama. Upravo u takvom vremenu, razvila se i mogućnost vođenja posla onlajn, a konkretno blogovanje je pružilo šansu dvostrukog užitka korisnicima i konzumentima.

Ukoliko zavirite u svijet Brana’s Divine World-a, zakoračićete u ležeran modni svijet koji će vam pružiti sjajne priče iz te oblasti i neiscrpnu inspiraciju za vaše svakodnevne kombinacije. Taj modni kutak isprepleten je sa raznim putopisima, pričama o kvalitetnim knjigama i filmovima, začinjen i sa kreativnim tekstovima o enterijeru, te cijela ta fuzija umjetnosti čini božanstveni svijet Branislave Antović iz Beograda.

Blog je nastao 2010. godine, kada je odlučila da, kao svježe diplomirani novinar, sama sebi stvori prostor u kojem će moći da se kreativno izrazi, piše o svojim interesovanjima i svim onim sitnicama koje su joj bile zanimljive i vrijedne pažnje.

Studirala si novinarstvo na Fakultetu političkih nauka, gdje se program bazira na politiku i teme iz te oblasti. Kakve si reakcije dobila nakon što si odlučila da pišeš o modi?

Reakcija je bilo više na blogovanje i pisanja bloga generalno, no na samu temu postova. U početku su mnogi bili zbunjeni konceptom bloga, znatiželjno su me ispitivali o načinu njegovog funkcionisanja i o isplativosti, da bi vremenom svima postalo daleko jasnije kako sam blog funkcioniše i šta je moj cilj. Podrške tada zaista nije manjkalo. Štaviše sa mnogo svojih fakultetskih kolega sam na ovaj ili onaj način sarađivala, obnovila kontakt i kroz poslovni odnos poboljašala prijateljski, tako da je blog čak i u tom pogledu krajnje pozitivno uticao na moj život.

S obzirom na način i stil pisanja vidi se da si ljubav prema modi i umjetnostima poput filma i književnosti spojila upravo sa novinarstvom. Koliko ti je vremena potrebno za jedan post?

Sve zavisi od tipa postova. Ali čak i oni najjednostavniji zahtijevaju minimum nekoliko sati kontinuiranog rada. Oni duži, kompleksiniji i sadržajniji mogu da oduzmu cijeli dan, pa i više od toga. Jer, pisanje teksta jeste samo jedna od nekoliko faza nastanka posta. Druga faza jeste kreiranje fotografija, treća formiranje kostura posta od tekstualnog i vizuelnog sadržaja, četvrta njegovo ‘‘dotjerivanje‘‘, i peta, posljednja, njegovo plasiranje. Dakle, da zaključim, potrebno je poprilično vremena.

Slobode u medijima danas sve manje ima, što nije slučaj sa blogovima. Da li se može reći da je to upravo krucijalni razlog što si se ipak okrenula blogovanju?

Ne mogu reći da je bio krucijalan, ali svakako jeste bio jedan od važnijih razloga. Sloboda i užitak koje mi je blogovanje donijelo bili su glavni i osnovni razlozi za moju odluku da se u potpunosti posvetim blogu kao svom poslu, ali je i moje nezadovoljstvo onim sa čime sam se susrela u toku bavljenja novinarstvom na to poprilično uticalo. Užasavala me je činjenica da je sve svedeno na broj klikova i da će se sve uraditi samo da bi istih bilo što više. Takođe, nisam imala utisak da radim išta svrsishodno, da na bilo koji način utičem da svakodnevnica bude iole ljepša i lakša, niti da sam dio promjene koju bih voljela da vidim na domaćoj medijskoj sceni. Blogovanje mi je dalo taj osjećaj i on do dan danas nije nestao. Štaviše, samo je jači i samo mi dodatno potvrđuje da je odluka bila ispravna.

Koliko je teško napraviti ravnotežu između onoga što ti pišeš za sebe i onog što interesuje tvoje pratioce?

Nije teško uopšte, jer sam vremenom oko svog bloga okupila ljude koji vole slične stvari kao i ja, te je svaki tekst za njihovu ali i za moju dušu. Naravno, ne nailazi svaki tekst na podjednak odjek, ali to je normalno. Trudim se da iz svake rubrike bude podjednako postova s tim da naravno pratim i afinitete publike pa ako vidim da im prijaju postovi o određenoj tematici onda joj se vraćam ćešće i predanije. U svakom slučaju, iskreno sam ponosna na činjenicu da je svaki post napisan iz srca i iz duše, i nadam se da se to primjećuje dok listate moj blog.

Svaki tekst ima svoju priču. Gdje nalaziš inspiraciju?

U svojoj svakodnevnici. To je najveća istina. Najljepše ideje rodile su se iz najbanalnijih situacija, samo je potrebno pažljivo ih posmatrati i osluškivati. Sve je tu, na dohvat ruke, samo u žurbi to ne primjećujemo. Ovo posebno važi za postove na nemodne teme. Što se tiče modnih kombinacija, inspiracija stiže sa najrazličitijih strana – od društvenih mreža, preko aktuelnih trendova do ljudi koje srijećem na ulicama grada kojim šetam. Opet, važno je pažljivo posmatrati, uočiti ono što će nam najbolje odgovarati i to izvući iz konteksta i prilagoditi sebi i svojoj pojavi.

Imala si mnoga angažovanja od 2011. godine. Fotografisanje za naslovnu stranu „Bazara“ te je, kako si navela u svom postu, ostavilo bez riječi. Koje bi još izdvojila kao posebno?

Uh, bilo je tu zaista mnogo divnih iskustava koja su obilježile ovih prethodnih pet i po godina mog blogovanja. Mnogo divnih putovanja, mnogo poznanstava sa sjajnim ljudima, mnogo saradnji na koje sam ponosna. Spomenuću samo neke od njih: saradnja sa Beogradskim festivalom plesa, jednogodišnji angažman u okviru Coca-Cola Bloggers Network Adria grupe, nagrada ‚‘‘Ličnost od stila‘‘ magazina Bazar, angažman u okviru kojeg sam stilizovala reviju ‘‘Moja kratka suknja je sloboda‘‘, šetnja pistom Beogradske nedjelje mode, saradnja u dva navrata sa Međunarodnom nedjeljom studenata u Beogradu, uvrštavanje na A listu žena Srbije, koju je činilo 50 uspješnih žena iz naše zemlje, i još mnogo, mnogo manje ili više sličnih iskustava.

Generacije smo digitalnog doba kada sve više ljudi prelazi na mrežu i kada se broj pratilaca izražava u stotinama hiljada. Šta uzor treba da uradi kako bi uticao na svijest mladih?

Najpre, sebe zaista ne posmatram kao uzora ili idola bilo kome. Ja sam obična djevojka koja je samo u pravo vrijeme započela jedan zanimljiv hobi, koji je sticajem okolnosti prerastao u nešto više. Nije mi cilj da se ikome namećem kao uzor i da sebe propagiram u tom smislu. Meni je cilj da stvaram kvalitetan sadržaj kroz koji ću skretati pažnju na sve one teme koje mene interesuju i za koje smatram da su važne, i da u toj svojoj težnji budem i ostanem odgovorna, prizemna i iskrena. Ako neko u takvom ponašanju pronađe inspiraciju i poželi da učini nešto slično, ugledajući se na mene, to je najljepša pohvala i nagrada za sve što radim, međutim to ne znači da ću sebe nazivati bilo čijim uzorom ili idolom. To su previše jaki epiteti da bih ih sebi pripisivala.

Koliko je moguće svakodnevni posao (bloging) upotrebiti za kampanje koje podižu svijest o nekim aktuelnim problemima?

Moguće je i više nego što mislimo. I ovo ne važi samo za blogere, već i za sve ostale koji imaju pristup internetu, vode društvene mreže ili su autori određenog onlajn formata. Svaki od tih profila/formata jeste jedan mali medij, i njihova pametna upotreba može i te kako da utiče ne samo na podizanje svijesti o određenom problemu, već i na rješenje istog. I u to smo se nebrojano puta uvjerili. Sjetimo se samo nesrećnog proljeća 2014. godine i poplava. Koliko je samo ljudi spaseno na vrijeme zahvaljujući dojavama putem društvenih mreža. Dakle, moguće je, samo je potrebno da postanemo toga svjesni i da počnemo da pametno iskorišćavamo uticaj koji posjedujemo.

Da li blogovanje ima svoj rok trajanja?

Mislim da će uvijek biti ljudi koji će željeti da pročitaju nešto fino, saznaju nešto novo i pronađu malo inspiracije, tako da vjerujem da blogovi koji nude sve to nemaju rok trajanja. Možda me onlajn budućnost demantuje, ali za sada sam optimistična i moje isksutvo sa blogovanjem mi daje razloga za to.

Foto: Jovana Tomašević

 

NEMA KOMENTARA

Ostavi komentar