Andrijana Vujović – U manekenstvu ne smiju da vas ponesu maštanja

0
5670

 

Gledali ste je na mnogim revijama, bilbordima i reklamama, a prije pet godina postala je i Miss Balkana. Dvadesetjednogodišnja Andrijana Vujović za naš portal priča o počecima u manekenstvu, o želji da nastupi na Victoria’s Secret reviji, kao i o dosadašnjem iskustvu.

Kada si počela da se baviš manekenstvom i kako je došlo do toga?

Nekim vidom manekenstva počela sam da se bavim kada sam imala 11 godina. Pohađala sam jednu školu za talente i tako je sve počelo. Ozbiljniji posao je nastupio prije šest godina. Oduvijek sam iskazivala želju za nekim javnim nastupom. Još kao djevojčica voljela sam da oblačim majkine stvari, kradom se šminkala i ispred ogledala pozirala, pjevala i igrala. U svemu su mi pomogli i ljudi iz moje okoline koji su oduvijek primjećivali ono nešto po čemu sam se izdvajala i vidjeli su me u ovom poslu.

 Kako je biti manekenka u Crnoj Gori? Da li je zarada zadovoljavajuća i da li bi mogla da živiš od manekenstva?

Mislim da se manekenstvo u Crnoj Gori ne može nazvati poslom, već nekim sporednim izvorom finansija ili hobijem, upravo zbog zarade koja je mnogo manja nego u pravim modnim centrima. U Crnoj Gori nema posla za cure u toj mjeri da bi mogle da žive baveći se isključivo manekenstvom. Pored toga što poslovi nisu dovoljno plaćeni, ima i onih za koje ne dobijete honorar.

Da li više voliš hodanje po pisti ili poziranje ispred fotoaparata?

Oduvijek sam preferirala poziranje. Osjećam se moćnije pred fotoaparatom, a i imam priliku da glumim. Svaki shooting zahtijeva drugačiju ulogu. Veoma bitna stvar u tome jeste da budeš prirodna i da nemaš tremu, a to mi je uvijek išlo od ruke. Najbitnije je da na kraju u produktu fotografisanja uživaš cijelog života, dok je hod po pisti kratkog daha.

Išla si na razne izbore ljepote, proglašena si i za Miss Balkana prije pet godina, koliko su ti ta takmičenja pomogla u karijeri?

Na početku karijere sam bila na par izbora, a na posljednjem sam i proglašena za Miss Balkana. Ta takmičenja mi nisu na očekivani način pomogla, jer, nažalost, kod nas titula Miss nije na nivou na kojem bi zaista trebalo da bude. Kao nešto pozitivno iz svega toga mogu da posmatram sticanje samopouzdanja u javnim nastupima.

Čiji rad u manekenstvu najviše poštuješ među svjetskim modelima?

Od svjetskih modela bih izdvojila Adrianu Limu i Naomi Campbell, osvojile su me svojom posebnom energijom, naravno pored fizičkog izgleda i ljepote.

Kako komentarišeš to što mnogi ljudi pričaju da se manekenke, da bi uspjele, bave i nekim drugim stvarima?

Moramo priznati da takvi komentari potiču od istinitih priča, ali to je samo nepotrebno generalizovanje negativnih stvari. To da se neko služi nedozvoljenim sredstvima u postizanju cilja ima u svakom poslu. Uvijek postoje oni koji će misliti da će `lakšim` putem dobiti ono što žele. Možda su za manekenstvo izraženjije te prozivke, jer se ovim poslom bave mlade djevojke koje često nemaju izgrađen stav, pogled na život i misle da je sve bajno i sjajno u ovom poslu, pa ih ponesu maštanja i lakovjernost. Najvažnije je ostati svoj, sa stavom i niko te neće primorati na nešto što ne želiš da uradiš. Sve je pitanje karaktera, onoga što nosiš iz kuće, prioriteta u životu i onih stvari koje cijeniš. Kada znaš šta radiš, poštuješ sebe, ovakvi komentari ne mogu da te poremete.

Da li imaš ambicije da postaneš dio svjetske modne scene?

Vjerujem da svaka djevojka, a pogotovo ona koja se bavi ovim poslom mašta o reviji Victoria`s secret, samim tim i o svjetskoj karijeri. Dešavalo se da radim par puta u inostranstvu, ali do prije dvije godine nisam naišla na ozbiljnu agenciju koju sam vidjela kao svoju matičnu kuću koja bi mogla da me plasira u inostanstvo na pravi način za neko ozbiljnije bavljenje ovim poslom. Svjesna sam da je to prilično okrutan svijet u kome je konkurencija i odricanje veliko. Tako da sam ja izabrala da se posvetim obrazovanju, umjesto građenju inostrane karijere.

Šta misliš, koliko je djevojkama u Crnoj Gori važna moda i da li prate trendove?

Crnogorkama je od velike važnosti da dobro izgledaju, što je svakako pozitivno, ali se često prateći modu u tome pogube i izgube neku svoju notu i posebnost. Slijepo prate trendove, pa se javlja vječiti problem da u svakoj novoj sezoni kada izađemo na ulice naših gradova možemo primijetiti uniformisane djevojke.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo Vas upišite vaše ime ovdje