BLOG: Životni outfit

0
337

Fotografija – Radoje Burzan Inst/radoje.burzan

Make up  Tijana Tina Madžgalj Inst/tina_makeup_artist_pg

Instagram : milena_p_

 

“Vrlo je zamorno pokretati nove stvari, učiti nove vještine, odgurnuti strahove. Mnogi ljudi bi se jednostavno prepustili, to je puno lakše. Ali baš i nije zanimljivo.”  Iris Apfel

Ovo je jedan od mnogobrojinih citata sa kojim se mogu poistovjetiti, a izašli su uz  brilijantnog uma najpoznatije “gerijatrijske starlete“, kako je sebe nazvala, Iris Apfel.

Najlakša stvar u životu je živjeti u kalupu, neko vas tu smjesti, živite po utvrđenom modelu serviranih stavova, strahova i servirane sreće, bez potrebe da svojim noktima kopate ispod te, unaprijed ponuđene, forme.  Ako ste takav čovjek, onda vam život prođe bez stresa, povišenog pritiska, šećera – sem ako ga, naravno, niste naslijedili. A, ako niste, onda jedno veliko ČESTITAM.

Nikad nisam bila od onih koji pošto-poto žele da se istaknu, znam  da će sada dežurni komentatori zakolutati očima i reći – Ne, vala, a zašto si onda počela blog da pišeš i da se slikaš?

Da razjasnim, blog je nastao spontano, nekako je začet kao neplanirano dijete, koje svoje roditelje usreći najviše na svijetu, i u periodu kada je svima bio samo Facebook hobi. Nastao je zato što obožavam modu oduvijek, a ne od Instagrama. Godinama sam skupljala razne časopise i ovo što su danas “screenshot”-ovi, to su za mene slike izlijepljene u velikoj svesci.

O, Bože, da li je to radio još neko?

Kada je pažnja u pitanju, više puta bih voljela da ostanem neprimijećena, da ljudi nemaju potrebu da o meni “kuju” razne mitove i legende, da jednostavno živim.

Ali, jednostavnost ubija svu kreativnost, valjda sam takva rođenja. Čudesna, pod tako nekom šašavom zvijezdom, koja mi daje čarobnu energiju i kad mi nije potrebna, a tek kad mi je potrebna.

Jednostavnost nikad nije bila moj moto, frustracije liječim bojama, jer je za mene život jedna bojanka. Nekome je duga, nekome kontrasne boje, nekome sivilo, neko iz života izađe “čist i beo”, a nekome je, kao na ovim mojim slikama život sve – i boje i pruge i tačkice i print i bezbroj detalja.

Kažu da odijelo ne čini čovjeka. Rekla bih da materijalna strana tog odijela ne čini čovjeka, ali način na koji birate, slažete, vodite računa o sebi i tome na vama, dosta govori. Individualističkim stilom, ono što ne može svako da iznese, dosta govorite o tome koliko poznajete sebe i svoje mogućnosti.

Kada je moj stil u pitanju najlakše mi ga je opisati ovako – nisam od onih koje se ograničavaju, stavljaju u kalupe, nisam od onih koje uglađeno šetaju kroz život, ali ni od onih koji protrče kroz tuđi ormar. Uvijek sam se divila ljudima kojima je svaka dlaka ne mjestu, koji nikada sebe ne uflekaju, koji su ispeglani na linije –  ja nikad nisam mogla biti takva, koliko god se trudila.

Nisam ni od onih što nabacaju sve na sebe samo da bi bili primijećeni, pa što više detalja što više boja, a nikakve niti, ili ja to ne vidim. Ja takav stil nazivam “trčanje kroz tuđi ormar”. Nesrazmjerno, razbacano, obično veće ili uže, karnevalski, nekako tuđe.

Volim i ljude koji su klasika – čitav život “Chanel”. To nije otmeno, prefinjeno. Imam drugaricu koja zna i da najjeftiniju stvar iznese sa “Chanel” stavom. Sa takvom gracioznošću i elegancijom se rađa, teško da to možete sebe naučiti.

Moj stil je nekako divalj, nikad uglađen (iako nisam zaratila sa peglom) valjda sam takva i ja. Sva sam – na mah, nikad ne planiram kombinacije, iako ispadnu smišljene, kao i sve što radim u životu. Uvijek nešto mora da se slaže sa nečim, mora imati nit, neku konekciju, koja je primjetna. Nikad unaprijed ne isprobavam, valjda zato što vjerujem da za sve u životu nemate probu, nego je sve premijera. Probe su za glumce, za one unaprijed uvježbane, a ja to nisam.

Nerijetko outfit biram po onome što najviše volim, a to je nakit. I da moglo bi se reći da mi detalji, sitnice diktiraju tempo, raspoloženje, jednostavno čitav život. Nikada ne kupujem komade za koje se tvrdi da su “in” ili “must have”. Kupujem komade koji me usrećuju, kao i što radim ono što me usrećuje, a ne što je imperativ.

Ja nisam neko ko se ograničava linijama, bojam preko njih i bojam da pršti i tako stvaram  apstraktno umjetničko djelo. Sigurna sam da, dok ja prštim bojama, neko će na to prsnuti od smijeha. To je situacija u koju sam se nedavno uvjerila, ali eto kao što se ne oblačim zbog drugih tako ni ne živim zbog istih. Smatram da većina koji nemaju tu lucidnost i hrabrost ne mogu ni razumijeniti način mog života.  Kad je život pa i odjevne kombinacije, ja sam neko ko ne savjetuje i ako nije nešto što me ostavlja bez daha, ja ni ne primjećujem i ako primjetim nemam potrebu da komentarišem. Sebe sam dresirala da oni kojima je izduvni ventil omalovažavanje i podrugljivo komentarisanje life-motiv  ne primjećujem, nismo svi tu da budemo drugačiji, posebni, čarobni i to je ok. Poštujem  njihovu običnost, i dopuštam im da ne poštuju moju nevjerovatnost.

I… završiću sa citatom divne Iris.

“Ne potcenjujte moć boja. One su toliko moćne da mi se čini da mogu oživjeti mrtve”.

 

 

OUTFIT – Sve što sam kod kuće našla, vintage stvari i nakit i naravno

OBUĆA MINJA sandale 

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo Vas upišite vaše ime ovdje