BLOG: Što sam starija, to si mi potrebnija

0
1482

Fotografija – Radoje Burzan Inst/radoje.burzan
Instagram : milena_p_
MAKE UP – Dragana Vukotić / instagram : dmakeup020
IT KOMADI: Njegovo veličanstvo BROŠ  by Milica i Sanja Atelje My dream 

FB My dream Atelier  ; 

Instagram :My dream Atelier  

Čovjek odrasta više puta, sazri dva. Jednom kad shvati kolika je važnost majke u njegovom životu, a drugi kada postane roditelj.

Možda vam ova moja prva konstatacija zvuči nebulozno, ali ruku u vatru bih mogla da stavim da podrške koju vam majka daje niste bili svijesni kada su vas napadale teenage nemani, kada su prvi put počeli leptirići u stomaku, kada ste upisivali fakultet. Mogla bih da se kladim u svoje omiljene minđuše da su vam svi savjeti koje vam je majka davala bili prazna priča, njen stil bzv. – netrendovski, možda ste kad-kad bili u fazonu – Moja majka nije moderna majka kao ona što nosi helanke i šminka mačkasto oči.  Možda…

Sjećam se dana kada sam posle perioda biroa rada počela da radim u njenom rodnom gradu, molila sam je da me otprati do posla kao da mi je prvi dan škole (simbolično, bio je prvi septembar ), tada sam je zagrlila i rekla sam joj: “Što sam starija, sve si mi potrebnija…”

Danas je moj rođendan i godinama unazad prvo nju pozovem i čestitam i njoj, trebalo je ovu mene nositi devet mjeseci, ovu mene jedva roditi i ovu mene ovakvu, tešku i psihički i fizički, trpjeti ove 32 godine. Godinama unazad studiozno posmatram sve te bore na njenom licu, godinama unazad sve bih dala da sam mogla i umjela da je sačuvam svih briga, ubica svake životne radosti. Vremenom se trudim da joj olakšam i uljepšam sve dane koji je čekaju, da ne iznevjerim njena ne tako velika očekivanja i da više vremena provodim s njom.

Sjećam se da kao mala s njom nisam pričala o prvim simpatijama, o svakom probuđenom leptiru u stomaku, grčevito sam od nje krila svako razočaranje u ljude, krila sam, a ona je sve to vidjela i nikada nije riječ rekla. Sada je drugačije, postala je moj savjetodavac, moja mirna luka, što je uvijek i bila, moj najbolji prijatelj – majka.

Znam da joj je moje bavljenje blogom u početku bila “zaludnja rabota” i da bi bolje bilo “da kupujem pelene umjesto cipele “ , ali kako sam ja počela bolje da shvatam nju, tako je  i ona vidjela da je moda moj bijeg od nekih životnih promašaja i razočaranja. Valjda to tako biva, koliko razumiješ nekog, toliko će i on tebe razumijeti. Zato sada svaku sreću doživljavam još većom, jer je dijelim s njom i njen osmijeh na licu mi je najljepša i najsjajnija medalja u ovim životnim bitkama.

Znam da joj se ovaj moj outfit hodajućeg proljeća ne bi svidio, jer eto “Sad si ozbiljna djevojka, ne možeš tako kao papagaj sve boje na sebe staviti”, ali znam kakvo je njeno oduševljenje bilo kada sam joj pokazala moj broš – djelo dvije divne dame, Milice i Sanje  koje stoje iza brenda “My dream”.

Vjerujem da nema pripadnice ženskog pola koja nije poželjela u svojoj kolekciji jedan komad iz ateljea “My dream“.  Vidljivo je da je u svaki komad pored predanog rada, preciznosti urednosti i estetike utkano toliko ljubavi prema životu i ljudima, toliko pozitivne enegrije.

Njih dvije pratim od početka njihove karijere dizajnerki nakita, ponosna sam vlasnica dvije kragna ogrice koje su se u to vrijeme mogle vidjeti samo na Oliviji Palermo i Crnogorkama, bješe to davne 2012-e,  možda i 2011-e  godine. Godinama su postajale samo jače, efektnije, bolje, kvalitetnije, produktivnije… Godinama su se nadograđivale na temeljima ljubavi i porodične privrženosti. Negdje sam pročitala da su poslije gubitka majke krenule u ostvarenje jednog zajedničkog sna i taj san je sad življi nego i jedan drugi san kojeg poznajem. Vjerujem da postoji neka vanvremenska energija koja je ove naizgled krhke djevojke učinila toliko jakim da pored svoga sna ostvare i san mnogih djevojaka iz Crne Gore koje su odlučile da zaplove u svijet mode. Tu sestrinsku ljubav i solidarnost  prenijele su na svoje ambasadorke – svaku djevojku koja posjeduje neki komad iz njihovog ateljea, a pogotovo na nas blogerke. Naime, pored toga što dizajniraju i izrađuju ove čarobne komade, Milica i Sanja su nekom, samo njima znanom energijom, napravile sponu između nas koji se bavimo ovim hobijem, tako da Crna Cora sada ima jednu malu komunu blogera koji na mnogim poljima rade zajedno, sarađuju i druže se, što je možda malo čudno za naše podneblje gdje je sabotiranje jedna od glavnih životnih disciplina.

Ovaj post posvećujem njima, njihovoj ideji i snu, ali i mojoj majci…

Malo drugačiji post u odnosu na prethodne, ali… o modi više priče drugi put.

Odoh da jedem tortu i uživam u poklonima (e, to vam je prednost blogerskog života: toliko divnih poklona od toliko divnih ljudi koje čak lično i ne poznajete). Ljubim vas…

 Suknja –  Iz maminog ormara 

Dzemper – Top shop

Kaputić Aliexpres 

Marama – Stradivarius 

Cipele NIne west 

Bros MY dream 

Mindjuše Freya design 

 

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo Vas upišite vaše ime ovdje