Fotografija – Radoje Burzan Inst/radoje.19
Instagram : milena_p_
IT KOMADI : Naočare – Open box studio mne
Tašna : Lovely bags ; Instagram : lovelelybagsmontenegro ; lovely1bags
Nesigurnost da neću imati nešto novo da pokažem je slična onome kao kada mislite da nemate šta da obučete. Pun ormar, a ništa za obući – puna glava ideja, ali nesigurnost da ih pokažete. Nesigurnost nije ništa drugo nego strah od osude, od neispunjavanja tuđih očekivanja.
Vjerujem da svi imate te momente, kod svakog od nas se dešavaju iz različitih razloga. Neki ljudi pumpaju svoje samopouzdanje uspjehom na poslu, neki novcem a neki, kao ja, ljubavlju. U mom univerzumu jedina vjera je vjera da ljubav apsolutno sve pokreće, u to sam se i uvjerila kad sam se bez posla budila sa osmijehom jer sam emotivno prelivala. I sve se stvaralo niotkuda: i prodaja minđuša i sitni honorarni poslovi i nisam bila nezadovoljna i nesigurna ni jednog časa.
Sada sam opet počela sa izradom minđuša i ubjeđena sam da je ta moja nesigurnost u smislu da li su one dobre, da li će se kome svidjeti, ubila sve dobre vibracije do te mjere da ih gotovo niko i ne primjećuje.
Godinama unazad taložim neke ljude – neljude u sebi, guram i dobro i loše u svoju dušu, trujem duh i sopstveni univerzum tuđim nebitnostima, empatijom sa svakim, uzgajam slomljene nade za bivše ljubavi, bivše prijatelje, ulažem napore da sadašnji poznanici postanu prijatelji … Ja sam od onih koji vjeruju da bi svaka nova simpatija mogla postati nova grande amore i kad se to ne desi guram u glavu neke riječi (najčešće nadimke) koje su nekad davno značile i sva čuda su budila u meni jer eto, šteta je da se zaborave i zašto se ne hraniti ostacima nečeg što je bilo – jer treba preživjeti. Za sobom vučem džepove pune kremiranih nada i neke komade garderobe čiji miris samo ja osjećam, a odavno je izlapio. Sjećanja na neka jutra koja su drugi sigurno zaboravili, sjećanja na zablude za koje sam mislila da su ljubavi, stvaraju neku komfor zonu gdje se osjećaš kao fetus u materici. Zaštićena jer eto, ne dešava se ništa novo pa zašto ne živjeti od vintage trenutaka. Vintage je dobar samo u modi, ne i u glavi. Jer svaki susret sa stvarnošću ti budi neku novu nesigurnost i shvatiš da je vezivanje za prošlost samo kamen spoticanja ili kamen koji te vuče ka dnu.
Isto kao što s vremena na vrijeme napravite čistku u svom ormaru tako je treba napraviti i u mislima. Od sebe takve kakva sam (do bola empatična) ne mogu pobjeći, ali zato mogu iz sebe istresti sve trovačke nebitnosti. S vremena na vrijeme treba otpustiti vojsku frustracija i pustiti maštu na slobodu, izgovoriti sve neizgovoreno, jer kamen na duši je teže razbiti nego kamen na bubregu. Proljeće je vrijeme kada se iz bašta čupaju korovi. Korovi u čovjeku su strahovi – što manje strahova, to više mjesta za pokušavanja, što više pokušavanja to manje frustracija, što manje frustracija to više osmijeha, života i to onog pravog života u bojama.
Proljeće je savršen period da iz sebe izbacite sav taj mentalni i duševni krš, zbog sebe, nekad iz inata (nije loš motivator ni taj interešdžija), nekad iz potrebe. Treba tako iznijeti na svjetlost dana i napraviti rasprodaju starih osećanja, bijesova i frustracija, strahova i tuga. Ako imate petlje i ambicija nije nekad ni loše vratiti svakom ono što je ostavio u tebi čisto da biste izmirili duševne dugove, sveli račune na nulu, radi balansa u galaksiji. Jer bitno je krenuti što dalje od svega što te je boljelo, plašilo i sputavalo. Važno je napraviti neku novu pistu za sve novo što dolazi … osloboditi mjesto novim ljudima, bolovima, srećama, radostima i tugama.
Kada se obložite nekom novom energijom, vjerujem da nema mjesta za nesigurnost i od čaure zatvorenosti i potisnutih strahova izraste predivan leptir sigurnosti.
Čini mi se da je fenomenalan trening kada i sebe i ormar oslobodite svega onog što vam ne da da”zatvorite vrata” .U toj proljećnoj akciji vjerujem da ćete sresti stare prijatelje, one koje želite da zadržite, ali i one kojih želite da se osolobodite, stare osjećaje, stare simpatije ili neku staru haljinu … kao što sam ja ovu sa Asos-a od prije par godina, i u kombinaciji sa novim kaputićem dekontaminirala sam sve atome nesigurne Milene. Uz inovativne naočare i ogrlice Open box studija mislim da djelujem kao samosvjesna i sigurna žena – onakva kakvom me većina i doživljava. Futuristički model naočara otvara neke nove vidike definitivno.
Šareniš je fenomenalna kamuflaža za one ljude koji žele skrenuti pažnju sa svojih nesređenih misli i ukoliko se osjećate usamljeno ove jarke boje će definitivno skrenuti pažnju na vas … (dobro, i veliki dekolte ali i jake, vedre boje).
P.S. Djeteta u sebi se nikad ne odričem kao ni Lovely torbica koje sada možete naći i u Delti, sem radnje u Njegoševoj 11.
Haljina –Asos
Kaputić – Everything 5 Pounds
Nakit i naočare – Open box
Cipele – No brend
Mindjuse -Aliexpres
Tašna : Lovely bags
