Inspiraciju za nastavak pisanja bloga pronašao sam u potrebi da se biljna hrana približi drugim ljudima kroz priče sasvim običnih ljudi koji su donijeli drugačiju odluku. Šta natjera čovjeka da se narednog dana probudi i kaže da je dosta, šta i kako čovjeku “klikne“ u glavi i kaže da želi promjenu u svom životu. U planu mi je da pišem, na ovakav način, dok bude zainteresovanih ljudi koji bi svoje priče i recepte željeli da približe drugima. Ukoliko ima takvih, zamolio bih da me kontaktiraju 🙂

Ove prve nedjelje započinjem sa predstavljanjem jedne djevojke iz Podgorice. Ona je Katarina i student informacionih tehnologija. Voli da gleda filmove i serije, da čita stripove, crta i to najčešće na predavanjima, pa joj profesor kupio bojice. 🙂 Voli životinje i ima tri predivne mačke koje je udomila sa ulice.

Svoju priču o promjeni navika koje joj nijesu služile započinje u martu 2017. godine, kada se prisjetila svoje cimerke koja je od osme godine svog života veganka. Odluka da postane vegetarijanka uslijedila je odmah nakon toga, a potom u septembru, iste godine, i veganka. Bio je to trenutak kada je rekla sebi da želi da proba, pa makar na tri dana. Knjiga koja je dijelom uticala na njenu odluku bila je “Brief history of humankind – Yuval Noah Harari“.  Između ostalog kaže: “Bila sam ubijeđena da neću da izdržim ni toliko, jer nikad nisam bila veliki ljubitelj povrća i nikad nisam mogla da shvatim kakva to magična nepca ima moja sestra da može da pojede kuvanu brokulu bez ičega(?!)“

Na pitanje sa kakvim promjenama se susretala na početku biljnog života kaže: “U početku sam se hranila mnogo zdravije jer nisam bila sigurna što mogu da jedem. Zbog toga sam spremala samo povrće na razne načine. Hleb nisam koristila uopšte jer sam mislila da se u njega mora staviti mlijeko i/ili jaja. U tom periodu sam se i najbolje osjećala, koža mi je postala mnogo čistija i svi su to primjećivali. U poslednje vrijeme se hranim manje zdravo i jedem tzv. vegan junk food, ali ne još zadugo.“

Katarina kaže da ima podršku roditelja i da su uz nju počeli da jedu manje mesa i da joj sestra postala vegetarijanka, a da joj se jedan brat počeo interesovati za vegansku kuhinju. Nije se susretala sa negativnim komentarima drugih ljudi po promjeni njenih životnih navika, ali jeste na čuđenja starijih ljudi, koji izgledaju nešto slično ovome:

– Čime mogu da te poslužim, ajde uzmi malo pršute?
– Ne mogu, hvala. Ne jedem meso.
– NE JEDEŠ MESO? A što jedeš, ako ne jedeš meso?
– Pa… skoro sve osim toga.
– Aoooo, ne znam čime da te poslužim.
– Hvala, ne mogu ništa, nisam ni gladna.
– Malo hleba i sira uzmi?
– Neću sigurno, hvala. Ne jedem ni sir.
– Ni sir ne jedeš? Pa sto jedeš, travu?!

Sa veganstvom je shvatila da je mnogo toga stvar navike i da s vremena na vrijeme treba razmisliti o svojim lošim navikama i mijenjati ih postepeno. Počela sam da zadajem sebi male zadatke, npr. svaku noć čitam makar 20 minuta prije spavanja, crtam ili radim nešto kreativno 10 minuta dnevno, pospremam krevet čim se probudim i slično“ ističe Katarina dok sprema današnje jelo.

Uživa da sprema čorbe i bruskete, jer se lako spremaju dok joj društvo u kuhinji najviše pravi mačak Mrči.

Na pitanje šta preporučuje drugim ljudima, koji je najbolji način da promjene svoje navike, kaže da je najlakše prvo da se proba nekoliko dana, kao što je ona i da se onda donese odluka.

Sa nama je podijelila recept za svoje špagete.

Recept:

  • Spagete(ja sam koristila sa bosiljkom I bijelim lukom)
  • Soya vita ljuspice
  • Pasirani paradajz
  • Vegeta, biber, maslinovo ulje, veći crni luk

Izdinstati luk, dodati sojine ljuspice(prethodno potopljene u vodi), začiniti sa biberom I vegetom. Dodati pasirani paradajz I smanjiti na nisku temperaturu da se krčka uz povremeno miješanje. Za to vrijeme staviti špagete da se kuvaju.

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo Vas upišite vaše ime ovdje