BLOG: Fali mi

0
1504

Eh, da vi znate kakve su njegove oči – dva plava rubina. A ruke su mu veoma nježne. Nos mu je prćast i ima najljepšu rupicu na bradi.

Voljela sam ga tako lijepog. Nježnog. I veselog.

Voljela sam kada je maštao sa mnom. Voljela sam ga, jer je vjerovao u mene. Voljela sam kada me sluša dok mu prepričavam snove, koje je sve pamtio. Znao je moje najveće želje. Voljela sam kada mi po pogledu vidi gdje su mi misli odlutale. Voljela sam ga, jer mi nije dao da posustanem. Voljela sam ga, jer je znao da prepozna kada gubim snagu. I voljela sam kada mi je njegov stisak ruke govorio: “Moraš dalje”. Voljela sam ga kada bi me iznenadio teglom Nutelle. Voljela sam ga, jer me pitao kako sam i kada sam se najjače smijala. Voljela sam njegov zagrljaj iz čista mira. Jer zagrljaj uvijek prija. Voljela sam ga, jer je pravdao svaku moju grešku. Voljela sam ga, jer je razumio svaki moj izdisaj, pogled i dodir. Voljela sam ga, jer je znao moja omiljena jela, pića i slatkiše. Voljela sam kada me u toku razgovora prekine sa “Kaži”, jer je predosjećao moje misli.

Voljela sam što me podržavao i onda kada se nije slagao sa mojom odlukom. Voljela sam ga, jer me često podsjećao koliko zaslužujem. Voljela sam ga, jer je znao da čuva sve moje tajne.

Voljela sam ga, jer me volio znajući i ono najgore o meni. Voljela sam ga, jer mi je često govorio koliko sam posebna. Voljela sam ga, što sam mu vidjela suzu u oku kada sam ja plakala, nekada od tuge, nekada od sreće. Voljela sam ga, jer je znao šta je moja istinska sreća, a da i ne pričam o tome. Voljela sam ga, jer je vjerovao u mene i posle izgubljene bitke.

Njega je bilo lako voljeti. Njega, takvog, imala sam sreću da imam u svom životu. Bila sam veoma ponosna. Jer on se dešava jednom u životu. I bila sam srećna. Čuvala sam ga.

Ali on mene – ne. Promijenio je prioritete i otišao tamo gdje je sreća lažna iskrenost. Tamo, gdje su najvrijednije manje bitne stvari, tamo gdje se živi od danas do sjutra, gdje se kroje lažni planovi i smišljaju nerealne želje. Tamo. Tamo je on. Daleko od mene. Mene, koja je dala sve za njegov osmijeh. Koja je svaku njegovu suzu sakupljala u šaku, da bi ga kasnije tom rijekom vode umivala… sve dok ne bi počeo da se smije. To mjesto gdje je otišao, samo je pusta iluzija, koja neće nikada prestati. Ali će mu sreća sa mnom faliti.

Fali i meni. Fali mi.

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo Vas upišite vaše ime ovdje